Ugroženost i zaštita
Iako se na globalnom nivou beleži pad brojnosti buljine, ova vrsta još uvek nije svrstana među ugrožene. Prema proceni Međunarodne unije za zaštitu prirode (IUCN), buljina se nalazi u kategoriji „najmanja briga“, jer opadanje populacije za sada nije kritično, a njeno rasprostranjenje obuhvata veoma široko područje.
Na međunarodnom nivou, buljina je zakonski zaštićena i nalazi se na spisku vrsta obuhvaćenih CITES konvencijom, kao i Direktivom o pticama Evropske unije. Reč je o dugovečnoj ptici koja gotovo da nema prirodne neprijatelje, ali je uprkos tome izložena ozbiljnim pretnjama — pre svega onima koje potiču od čoveka.
Najčešći uzrok stradanja buljine je elektrokucija na neadekvatno izolovanim elektroenergetskim vodovima, koja čini više od trećine zabeleženih slučajeva. Pored toga, značajan broj jedinki gine u saobraćajnim nezgodama, sudarima sa infrastrukturnim objektima, kao i usled namernog ubijanja.
U prošlosti je buljina bila sistematski proganjana i smatrana „štetočinom“, što je u pojedinim evropskim zemljama dovelo do njenog potpunog nestanka. Situacija je počela da se menja tek krajem 20. veka, zahvaljujući organizovanim programima zaštite i reintrodukcije. Takvi programi, sprovedeni između ostalog u Nemačkoj i Švedskoj, omogućili su povratak buljine na veliki deo njenog nekadašnjeg areala u zapadnoj i severnoj Evropi.
Stručnjaci ističu da su ključne mere za dugoročno očuvanje ove vrste tehnički i organizaciono izvodljive: bezbedna izolacija elektroenergetske mreže, očuvanje i zaštita gnezdilišta, kao i kontinuirano informisanje i uključivanje lokalnog stanovništva. Upravo kombinacija ovih mera daje najbolje rezultate i predstavlja osnov za uspešnu zaštitu buljine u budućnosti.